SJEĆANJE NA NARODNOG HEROJA

Obilježena godišnjica pogibije Šemse Baručije

10. oktobar 2025.

U organizaciji Jedinstvene organizacije boraca „Unija veterana općine Centar“ danas je u haremu Alipašine džamije u prisustvu članova porodice, saboraca, boračkih udruženja i predstavnika Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo i Općine Centar obilježena 31. godišnjica od pogibije narodnog heroja i nosioca najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“ Šemse Baručije.

U ime Općine Centar cvijeće su položili vijećnik Velija Katica, pomoćnica načelnika Amra Hašimbegović Vučković i Adis Adilović iz Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu.

U svom obraćanju prisutnima Mustafa Rustemagić, predsjednik Sekcije 105. motorizovane brigade i ratni saborac, osvrnuo se na hrabri ratni put Šemse Baručije.

-Teško je pričati o nekome koga si poznavao i proveo određeni dio života. Osim toga što je bio heroj i pripadnik Armije RBiH i Zlatni ljiljan mi se ovdje obraćamo njemu kao čovjeku, suprugu i ocu dvoje djece. Djeco vi svi imate u svojoj kući po jednog heroja koji se tokom agresije hrabro borio na strani pravde i pobjede nad višestruko jačim neprijateljem. Dok su nas ubijali zločinci sa brda ti heroji su stali u odbranu ovog grada, neki maloljetni a neki i stariji, jer su znali za šta se bore. Za ovu državu su ovi ljudi dali svoje živote kako bi mi danas postojali i uživali u slobodi. Kad ne bude ovih heroja oko vas vi mladi imate obavezu da obilježavate ovakve godišnjice. Šemso je mladim vojnicima prenio znanje kako se brani i time im je spasio živote. Pošto sam ga poznavao lično on se nijednog momenta nije dvoumio da pogine za svoju državu Bosnu i Hercegovinu i ovaj grad, kazao je Rustemagić.

Današnjem obilježavanju godišnjice pogibije Šemse Baručije su također prisustvovali i učenici Osnovne škole „Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak“ zajedno sa svojim profesorom Mirzom Zekovićem.

Šemso Baručija rodio se 4. maja 1960. godine u Foči. Ratno priznanje „Zlatni ljiljan” dobio je 1994. godine. Bio je član Komande 1. korpusa Armije Bosne i Hercegovine. Poginuo je 11. oktobra 1994. godine na Moševačkom brdu na Čemerskoj planini (kod Vareša), u činu kapetana, na dužnosti referenta za planiranje i obuku inžinjerskih jedinica.

Na istom mjestu u borbama za odbranu Moševačkog brda poginuo je i drugi narodni heroj major Hašim Spahić, komandant Operativne grupe 3 Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, također nosilac najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“.