Sjećanje na ''Zlatnog ljiljana'' Mehu Porobića

U organizaciji Udruženja boraca ''Prva samostalna brigada Stup'', u četvrtak, 8. oktobra 2015. godine na šehidskom mezarju Kovači su članovi porodice, saborci, predstavnici boračkih udruženja, Općine Centar i Saveza brigadnih udruženja 1. korpusa Armije RBiH, polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe na dostojanstven način obilježili 23. godišnjicu od pogibije Mehe Porobića, pukovnika i načelnika štaba 3. motorizovane brigade, dobitnika najvećeg ratnog priznanja ''Zlatni ljiljan'' i Ordena za vojne zasluge sa zlatnim mačevima.
Sjećanje na ''Zlatnog ljiljana'' Mehu Porobića

Meho Porobić je poginuo od snajperskog hica 8. oktobra 1992. godine u borbama za oslobođenje Azića zajedno sa dvojicom saboraca prilikom pokušaja da unište neprijateljski tenk.

U ime Općine Centar cvijeće je položio predsjedavajući Općinskog vijeća doc. dr. Nedžad Ajnadžić, zajedno sa savjetnikom Harisom Vlajčićem.

 

 

O Mehi Porobiću i njegovom ratnom putu je govorio Ševal Bećiragić, predsjednik Udruženja boraca „Prva samostalna brigada Stup“ i podsjetio na neke od najhrabrijih akcija za oslobođenje Sarajeva.

 

-Kao njegov saborac Mehu Porobića sam upoznao na početku rata. Tih dana smo kao pripadnici Teritorijalne odbrane BiH imali akciju oslobađanja kasarne u Nedžarićima koju smo izveli u koordinaciji sa Mustafom Hajrulahovićem Talijanom. U ispomoć nam je pritekao Meho Porobić sa 60 njegovih ljudi, koje smo podijelili u dvije grupe. Meho i njegovi saborci su krenuli kroz današnju Ulicu Zmaja od Bosne kako bi zaobišli kasarnu i došli neprijatelju iza leđa. U rasadniku u Nedžarićima otkrili su nas psi koji su zalajali. Odmah je počela pucnjava i granatiranje tog područja i tada je poginulo pet naših boraca. Da nije bilo Porobićeve hrabrosti i snalažljivosti broj poginulih je mogao biti i veći, prisjetio se Bećiragić.

 

 

Današnjem polaganju cvijeća je prisustvovala i supruga Jasmina Porobić.

-Mog Mehu pamtim kao divnog čovjeka, besprijekornog muža i velikog borca kojeg nisu zaboravili njegovi ratni drugovi. U trenutku njegove pogibije imala sam kćerku Sabinu od pet godina i Mehu, koji je dobio ime po svom ocu, koji se tada još nije rodio. Svaka majka i supruga koja je izgubila svog voljenog zna kakva je svakodnevna borba kada ste djeci i otac i majka, kazala je Jasmina Porobić.