Dostojno obilježen Dan sjećanja na sve stradale građane Sarajeva
Tim povodom je Skupština Kantona Sarajevo 5. februar proglasila za ''Dan sjećanja na sve stradale građane Sarajeva u periodu opsade 1992-1995. godine''.
U okviru obilježavanja ovog datuma u Narodnom pozorištu je 5. februara 2013. godine održana zajednička Komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća i općinskih vijeća. U ime Općine Centar sjednici su prisustvovali Varja Nikolić, predsjedavajuća Općinskog vijeća Centar i dopredsjedavajući Nedžad Ajnadžić. Sjednicom je predsjedavala Mirjana Malić, predsjedavajuća Skupštine KS.
Nakon intoniranja državne himne i odavanja počasti poginulim sugrađanima, prisutnim zvanicama, među kojima su bili predstavnici svih nivoa vlasti, obratila se Silvana Marić, koja je teško ranjena 27. maja 1992. godine u prvom masakru nad građanima Sarajeva u Ulici Vase Miskina današnjoj Ferhadiji. –Danas se sjećamo svih poginulih i ranjenih tokom opsade Sarajeva, čime ukazujemo na hrabrost onih koji su bili u glavnom gradu tokom rata. Kada sam ranjena, nepoznati ljudi u bijelom su se svojom humanošću i predanošću izborili za moj život. Zbog njih sam potvrdila svoju odluku da ostanem u ovom gradu. Ne znam riječi koje bi ublažile bol porodica žrtava, ali znam da jedini način da njihova žrtva ne bude uzaludna jeste da očuvamo Bosnu i Hercegovinu– kazala je Silvana Marić.
Nakon komemorativne sjednice obilježavanje ''Dana sjećanja na sve stradale građane Sarajeva'' nastavljeno je kod spomen-obilježja na pijaci Markale, gdje su delegacije, rodbina i mnogi sugrađani odali počast poginulima. U ime Općine Centar, cvijeće je položio načelnik Općine Centar Dževad Bećirević.
Esad Srnja je tog kobnog dana izgubio suprugu Eminu. Ovako se on sjeća tih tragičnih događaja. –Teško mi je i nakon toliko godina od kada se desio zločin koji neki osporavaju. Oni što misle da smo se mi sami ubijali neka im Bog da bolju pamet, a ne da misle glavama zločinaca. Tog dana, nakon posla, nisam zatekao suprugu kod kuće. Krenuo sam u potragu za njom i saznao da je poginula na ovom mjestu, na kojem danas odajemo počast nevino stradalim sugrađanima.
Tog dana ratne 1994. godine ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić,Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović, Safer Musić i Senad Žunić.