Obilježena godišnjica stradanja civila na Markalama

28. august 2019.

Od ispaljene minobacačke granate sa agresorskih položaja na Trebeviću, ispred sjevernog ulaza u Gradsku tržnicu „Markale“ (Mula Mustafe Bašeskije do broja 64) 28. augusta 1995. godine 43 naša sugrađanina izgubila su život, a 84 osobe su ranjene, od čega je troje djece.

U znak sjećanja na ovaj veliki masakr civila u opkoljenom Sarajevu, članovi porodica nastradalih, građani Sarajeva, te predstavnici svih nivoa vlasti su polaganjem cvijeća ispred spomen-ploče, učenjem Fatihe i minutom šutnje 28. augusta 2019. godine odali počast žrtvama masakra ispred Tržnice. U ime Općine Centar i općinskog načelnika dr. Nedžada Ajnadžića cvijeće su položili njegov savjetnik Mustafa Resić, predsjedavajuća Općinskog vijeća Centar Karolina Karačić, te vijećnici Ahmed Gerin, Dževad Topić i Samir Fazlić. Nakon polaganja cvijeća i odavanja dužne počasti prisutnima se obratio kantonalni ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Malik Garibija koji je istakao da je došlo vrijeme da nove generacije koje su tokom rata bili djeca sada imaju obavezu da se sjećaju naših stradalih.

-Ova mjesta stradanja ćemo obilježavati sa jednakom pažnjom i dostojanstvom kao i vi koji ste užasu Markala svjedočili i kojima su se prizori i sjećanja Markala urezali u samo biće. Pamtimo, opominjemo i čuvamo sjećanje da se našoj djeci i vašim unucima nikad ništa slično ne dogodi. Brojni su pokušaji relativizacije ovih i svih drugih masakara u Sarajevu. Oni koji su nas držali pod opsadom, lovili i ubijali 1425 dana ne gledajući ko je pod uniformom a ko nije, pokušavaju nas obmanuti kako su oni tek sjedili u rovovima oko grada, cijevima uperenim ka Sarajevu, a kako smo se mi međusobno ubijali. Sreća u nesreći je da imamo dokumentovane sekvence ovog rata koje ćemo dovijeka čuvati da podsjećamo sebe i druge na sramotu agresora. Pet granata ispaljenih sa položaja vojske Republike Srpske na Markale tog 28. augusta 1995. godine nisu pale same. Neko je dao naredbu, neko je napunio minobacač, nego iz njega pucao i ubio 43, a ranio 84 civila. Neko u vojsci RS-a je znajući da je ovdje pijaca gdje se gladni, ratom izmoreni civili opskrbljuju osnovnim potrepštinama, ipak naredio tuci Markale. Mi Sarajlije svih generacija nećemo mirovati sve dok nalogodavci i izvršioci ne stanu pred lice pravde, jer zločin ne zastarjeva, kazao je u svom obraćanju Garibija.

Za ratne zločine nad stanovnicima Sarajeva, uključujući i dva masakra na Markalama, Međunarodni sud u Haagu osudio je visoke oficire Vojske Republike Srpske - Stanislava Galića na doživotni zatvor, a Dragomira Miloševića na 29 godina zatvora. U masakru kod Tržnice poginuli su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Dukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Riad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.