Završeni radovi na obnovi atrija u Bosanskom kulturnom centru
Ovom prilikom je urađena rekonstrukcija kompletnog krova atrija gdje je duž središnjeg dijela postavljeno kaljeno staklo, zahvaljujući čemu, osim bolje vizuelne i estetske dimenzije, atrij sada ima puno bolje osvjetljenje. Također je rekonstruisana i galerija BKC-a, te su zamijenjene kamene ploče na ulazu u atrij kao i sanacija podzemnih instalacija u atriju površine 280 metara kvadratnih.
Preostalo je još vraćanje čuvene kamene menore, autora Zlatka Ugljena, na njeno staro mjesto u atriju za šta je, zbog njene velike težine, potrebna posebna mehanizacija.
Finansijeri ovog projekta su Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo i općine Centar i Stari Grad koji su za ovu namjenu izdvojili 120.000 KM. Općina Centar je sredstva iz svog budžeta izdvojila na osnovu potpisanog protokola o realizaciji sredstava pomenutoj javnoj ustanovi.
U ime Općine Centar protokol je potpisao načelnik dr. Nedžad Ajnadžić dok je u ime Javne ustanove „Bosanski kulturni centar Kantona Sarajevo“ protokol potpisao direktor Edin Kukavica koji je tom prilikom kazao kako je nova uprava Bosanskog kulturnog centra od prošle godine krenula sa obnovom određenih dijelova zgrade u čije održavanje je od proteklog rata uloženo jako malo sredstava.
Novi koncept atrija će pružiti mogućnost mladim umjetnicima, muzičarima, piscima i dramskim radnicima da kroz redovne matineje na otvorenoj sceni Bosanskog kulturnog centra predstave svoj rad i umijeće. Sarajevski Bosanski kulturni centar zapravo je primarno izgrađen kao Veliki hram - Templ, za čiji projekt je bio zadužen Rudolf Lubinski, zagrebački arhitekt jevrejskog porijekla, a gradnja ovog veličanstvenog zdanja sa kupolom završena je 1930. godine. Nakon Drugog svjetskog rata Jevreji su ovu građevinu poklonili Sarajevu kako bi ona služila razvoju kulture.
Rekonstrukciju devastiranog objekta preuzima tada mladi arhitekta Ivan Štraus. U ovim prostorijama je prije protekle agresije na BiH i opsade Sarajeva bio smješten Radnički univerzitet Đuro Đaković, a sadašnji naziv ovaj prostor dobio je poslije rata.