Odata počast mališanima ubijenim u Ulici Hamdije Kreševljakovića

Prije 23 godine na ovom mjestu stradali su Aida Grozdanić (1981) i Eldin Gvožđar (1983). U ime Općine Centar Sarajevo počast nevino ubijenim mališanima odali su savjetnik načelnika Mustafa Resić i savjetnik predsjedavajućeg Općinskog vijeća Adil Katica.

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. Fikret Grabovica istakao je da su Aida i Eldin, kao i mnoga druga djeca tokom opsade Sarajeva ubijani ciljano i sa namjerom.

-Tog dana UNPROFOR je izdao naredbu da se teško naoružanje stavi pod kontrolu, međutim zločinci to nisu poštovali. Znajući da je izdata ta naredba djeca su krenula iz podruma i skloništa na priredbu koja je taj dan bila organizovana u Mjesnoj zajednici Skenderija kako bi se družili sa svojim vršnjacima i opustili nakon svakodnevnih boravaka u podrumu. Na putu ka mjesnoj zajednici, granata koja je ispaljena sa Trebevića prekinula je sve dječije snove i igre Aidi i Eldinu. Iako kažu da vrijeme liječi sve rane, to nije istina. Evo i nakon 23 godine, rane koju su nastale gubitkom ovo dvoje nevine djece, su i dalje prisutne. Postoje samo neke stvari koje mogu da ublaže naše rane, a to su, bar donekle i na trenutak, čuvanje sjećanja na ubijene Aidu i Eldina i čuvanje istine od zaborava. Ono što bi naše rane najviše ublažilo je pravda. Međutim, te pravde i dan danas nema i poslije toliko godina mnogobrojni zločinci koji su odgovorni za ubijanje nevine djece ovog grada su i dalje na slobodi i pravda nije zadovoljena, istakao je Grabovica.

Jasmina Grozdanić, majka ubijene Aide kazala je da vrijeme ne liječi rane.

-Što vrijeme više odmiče sve je teže i teže. Naše Aide nema. Ono što bi željeli je da pravda bude zadovoljena. Međutim ako se i to desi, naše rane neće biti zaliječene, jer ni pravda niti išta drugo neće vratiti život našeg djeteta, naglasila je Jasmina.

Savjetnik Resić je kazao da okupljanje roditelja, porodica i prijatelja ubijenih pokazuje da intenzitet bola, tuge i sjećanja traje i da će trajati dok je ovog svijeta.

-Ovo mjesto, koje je jedno od više stotina lokacija u Sarajevu, svjedoči o velikom zločinu i o nevinom ubijanju djece. Možda pravi broj ubijene djece nikad i nećemo znati zato što su ljudi odlazili iz Sarajeva sa osjećajem tuge i gubitka. Način ubijanja djece u igri, pred školom, u parkovima govori o jednoj osmišljenoj, organiziranoj i planiranoj zločinačkoj aktivnosti koja dokazuje da se radi o genocidu nad djecom Sarajeva. U povijesti Evrope nije zabilježeno da su djeca ubijana u opkoljenim gradovima na način kako je to rađeno u Sarajevu 1992. godine za vrijeme agresije na BiH, istakao je Resić.