Godišnjica velikog masakra civila na pijaci Markale
U ime Općine Centar cvijeće su položili Varja Nikolić, predsjedavajuća Općinskog vijeća Centar i vijećnik Suvad Kerla. Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje veliki broj građana je na dostojanstven način iskazao poštovanje za poginule sugrađane.
Na današnji dan ratne 1994. godine od granate 120 mm ispaljene oko 12,30 sati sa agresorskih položaja na Mrkovićima, život je izgubilo 68, dok su 144 civila ranjena na pijaci Markale.
Tog februarskog dana poginuli su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić,Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Tog stravičnog događaja iz ratne 1994. godine prisjeća se Teufik Mekić, koji je tog dana bio na pijaci Markale. -Išao sam ulicom kada me je protresla jaka detonacija. U putu sam sreo dosta ljudi sa Vratnika koji su žurili da traže svoje najmilije na pijaci Markale. Tog dana sam izgubio najboljeg komšiju. Moja sreća je što sam na pijacu otišao malo ranije, jer da nisam vjerovatno bih i ja nastradao– kazao je Mekić. Naša sugrađanka Šaćira Zornić se ovako prisjeća tih događaja: -Tog dana sam krenula na pijacu da za svoju malu djecu nađem nešto hrane. Nakon eksplozije stigla sam na mjesto događaja. Nikada, sve dok sam živa, taj dan neću moći zaboraviti. Vrisak ljudi i bol neće izaći iz moje glave, srca i duše– kazala je Zornić.