Mostovi
Ćumurija most
Drveni most Ćumurija izgrađen je nekad prije 1565. godine, kada se prvi put pominje. Prvobitno se zvao hadži Hasanova ćuprija, po dobročinitelju koji je finansirao njegovu izgradnju.
Most je napravljen da poveže mahalu oko Ajas-pašine džamije, koja se nalazila na desnoj obali Miljacke, sa mahalom Bakr-babine džamije na At Mejdanu.
Ajas-pašina mahala bila je sjedište sabljarskog esnafa, pa su upravo pokraj ovog mosta sabljari u Miljacku istresali pepeo ćumura (drvenog uglja) kojeg su koristili za loženje vatre prilikom izrade sablji.
Po ćumuru most u narodu i dobi današnje ime – Ćumurija. Nekoliko puta je Ćumurija pretrpjela velika oštećenja od poplava, pa je drvena konstrukcija 1886. zamijenjena željeznim mostom koji je prvobitno služio za potrebe izgradnje željezničke pruge Bosanski Brod – Zenica.
Od 1919. most se zvao Zrinjskog most, po hrvatskom banu Petru Zrinjskom, a 1993. godine mu je vraćeno ime Ćumurija.
Nakon opsežne rekonstrukcije most je 2002. godine otvoren za saobraćaj motornih vozila.
Čobanija most
Čobanija most također je nekad bio drveni. Izgradio ga je Hasan Vojvoda 1557., a obnovljen je za vrijeme šejha Kaimija, sarajevskog pjesnika pa ga neki zovu i "šejhanija most" kao i "šejtanija most".
Godine 1886. željezni most je sagrađen na mjestu starog, ali je zbog lošeg oslonca propao. Na njegovom mjestu je sagrađen novi 1888. godine.
Festina Lente
Festina lente (Požuri, polako) most svečano otvoren 22. augusta 2012. godine kod Akademije likovnih umjetnosti.
Spaja šetalište Obale Maka Dizdara ispred Akademije likovnih umjetnosti, čiji su ga studenti i dizajnirali: Adnan Alagić, Amila Hrustić i Bojana Kanlić (smjer produkt dizajn) sa Radićevom ulicom.
Most je dužine 38 metara i širine od 4 do 7 metara. Njegova čelična konstrukcija obložena je aluminijskim pločama, a ograda je načinjena od laminiranog stakla sa drvenim rukohvatima.
Osvjetljen je LED rasvjetom postavljenom na ogradi i podu, a u središnjem dijelu mosta postavljene su dvije drvene klupe za odmor.
Na oba ulaza na most u podu je ugraviran natpis ''Festina Lente'', što na latinskom znači ''požuri polako''.
Eiffelov most
Pješački željezni most Skenderija je među Sarajlijama poznat i kao Eiffelov most. Negdje oko mjesta današnjeg mosta osmanski je namjesnik Skender-paša, po kojem jedan čitav kraj na lijevoj obali Miljacke nosi ime Skenderija, podigao drvenu ćupriju krajem 15. ili na samom početku 16. vijeka.
Hirovita Miljacka često je odnosila sarajevske drvene ćuprije, pa je tako bilo i sa Skenderijom. Austro-ugarska uprava tome je stala u kraj, pa je regulirala tok Miljacke i nanovo sagradila brojne mostove, među kojima 1893. godine i željeznu Skenderiju.
U Sarajevu postoji predanje, koje nema potvrdu niti u jednom pisanom dokumentu, da je ovaj most projektovao čuveni Alexandre Gustave Eiffel, arhitekt čuvenog Eiffelovog tornja u Parizu.
Tokom posljednjeg rata most je znatno oštećen, a posljednji put je rekonstruiran 2004. godine.
Skenderija most
Skenderija most jedan je od najprometnijih i samim tim najopterećenijih mostova u gradu.
Betonski most Skenderija izgrađen je 1969. godine, kako bi kvalitetnije saobraćajno povezao desnu i lijevu obalu Miljacke pokraj mjesta gdje je te iste godine otvoren Centar Skenderija, kulturno-sportski i privredni kompleks, koji se prostire na 70.000 kvadratnih metara.
Oba objekta, ali i cijelo naselje na lijevoj obali Miljacke su ime Skenderija dobili po osmanskom upravitelju Bosanskog sandžaka - Skender-paši, koji je 1499. godine na prostoru današnjeg Centra Skenderija dao izgraditi trgovački centar sa 11 dućana, karavan-saraj, dvor, imaret i tekiju.
Njegov sin Mustafa-beg Skenderpašić je 1518. godine uz očevu tekiju, upravo na mjestu današnjeg Doma mladih, podigao prvu potkupolnu džamiju u BiH.
Tokom proteklog rata, u proljeće 1992. se oko ovog mosta vodila jedna od najvećih bitki u Sarajevu, pa je, uslijed ratnih dejstava, most bio znatno oštećen.
Temeljita rekonstrukcija betonskog mosta Skenderija, koji spaja ulice Obala Kulina bana i Terezije, izvršena je u 2014. godini.
Most Suade i Olge
Most Suade i Olge je betonski most, koji povezuje Marijin Dvor na desnoj sa naseljima Kovačići i Grbavica na lijevoj obali Miljacke. Nešto uzvodno je u osmansko doba stajala drvena Ćirišhanska ćuprija (most), koja je ime dobila po tvornici ljepila (ćirišhani), koja se nalazila na desnoj obali Miljacke.
Današnji most izgrađen je nakon Drugog svjetskog rata i jedna je od prvih građevina izgrađenih u Sarajevu u socijalističkoj Bosni i Hercegovini. U to vrijeme most se zvao Vrbanja most.
Suada Dilberović i Olga Sučić su prve žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu. Suada Dilberović je bila studentica medicine u Sarajevu. Suada je prva žrtva opsade Sarajeva i smatra se prvom žrtvom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. - 1995. godine.
Na istom mjestu kao i Suada, ubijena je i Olga Sučić, pa se zbog toga na mostu, na kojem su ubijene ove dvije mlade djevojke, nalazi spomenik njima dvjema kao prvim žrtvama agresije u Sarajevu.
Na mostu su 1993. godine stradali i sarajevski Romeo i Julija - Boško Brkić i Admira Ismić, dvoje zaljubljenih, koji su pokušali pobjeći iz opkoljenog Sarajeva i svoju ljubav po svaku cijenu sačuvati od ratnog bezumlja.